dr. Tatjana Škoro

1. U kojoj mjeri majka, koja je i sama opsjednuta svojom težinom, može prenijeti svoje komplekse na svoju kći i utjecati na njeno viđenje sebe i svog tijela?

Sigurno je da svaka majka odlučujuće utječe na razvoj svoje  kćeri. U dječjim godinama formiranja samoznačaja i shvaćanja vrijednosti sebe i drugih, majka svakoj djevojčici  predstavlja najbliži i najkonkretniji model za emocionalni razvoj. Naravno da svaka majka voli  svoje dijete i želi mu svaku sreću. Istovremeno, u najboljoj  namjeri i ne shvaćajući značaj svojih riječi i veličinu svoje moći u porodici, majke prenose svoje davno naučene ,najčešće negativne i kritizerske životne stavove na svoje kćeri tijekom njihovog odrastanja i sazrijevanja..

Tako svaka majka općom atmosferom koju kreira u porodici nesvjesno projicira subjektivne procjene vlastite ličnosti na svoju kćer. Naravno da će majka koja je opsjednuta vlastitim problemima sa suviškom kilograma i posljedičnim kompleksima manje vrijednosti uvijek biti jako kritizerski raspoložena i prema svojoj kćeri, misleći da će njene kritike proizvesti pozitivne rezultate i poštedjeti voljenu djevojčicu slične tegobne sudbine. 

Misleći i želeći najbolje, majka tako pravi svojoj kćeri emocionalnu štetu za cijeli život.

Jedna moja anoreksična pacijentica mi je na tu temu ispričala sljedeće:

«Kada sam imala negdje oko osam godina sjećam se da mi je mama običavala skoro svakog dana govoriti da moram manje jesti jer ću inače postati debela, a onda ću čitavog života biti na dijetama i mučiti se sa svojim tijelom kao što se ona muči.

Ja sam u to vrijeme bila bezbrižno dijete obuzeto igrom i sasvim zadovoljno sobom. Zato nisam previše obraćala pažnju na njezine primjedbe iako sam počela shvaćati da ona zbog nečeg nije zadovoljna sobom a niti sa mnom.

« Imaš krupne kosti i debele zglobove, baš šteta, nikad nećeš izgledati graciozno « znala je onako usput reći i to obično upravo onda kada sam sa uživanjem žvakala omiljeni kolač koji mi je upravo ona ispekla. Ako bih tada užasnuta njenim riječima prestala jesti i bacila do pola pojedeni kolač, ona bi se za tren pretvorila u posve drugu osobu i počela mi predbacivati kako uništavam dobru i skupu hranu koju je ona uz žrtvovanje svog slobodnog vremena sa ljubavlju napravila za mene i ostale u kući.Na taj način mi je vrlo uspješno usađivala osjećaj krivnje za nešto što tada nisam razumijevala.

Bila sam totalno zbunjena tim proturječnim porukama koje je neprestano sipala i polako se u mene počeo uvlačiti strah od sve hrane i strah da sve radim pogrešno.

«Da li će me mama i tata voljeti ako budem debela, vidi stvarno noge su mi debele kao što mama kaže, nešto će se grozno dogoditi jer sam danas opet  pojela tri kolača, dobro da me nije vidjela, nitko me ovako ružnu i debelu neće voljeti ...». Rijeka sličnih tegobnih i očajnih misli počela se izlivati u moje dane i moj do tada sretni dječji život. Polako se u mene uvlačio osjećaj da nisam dovoljno dobra niti dovoljno lijepa ni za koga, da su sve moje prijateljice ljepše i bolje od mene i da moram nešto hitno poduzeti da opet postanem vrijedna ljubavi svojih roditelja.

Tako se u mojoj glavi rodila čvrsta riješenost da hitno moram smršaviti i tako utješiti svoju mamu  lijepom, vitkom i gracioznom kćerkom. Nisam mogla podnijeti pomisao da sam je u bilo čemu razočarala i željela sam joj pokloniti sebe vitkiju i ljepšu od svih drugih djevojčica, da bi me opet voljela i ponosila se mnome. Počela sam živjeti na par jabuka i jogurtu, pa zatim samo na jednoj jabuci dnevno, uspješno sam manipulirala navodno već pojedenim obrocima i  pakao bolesne mršavosti i Anoreksije otvorio mi je širom svoja crna vrata...»

Jedna druga moja pacijentica, bulimičarka, rekla mi je da ju je majka u djetinjstvu tješila slasticama kad god je bila tužna i povrijeđena. «Nije me nikada grlila niti ljubila, samo bi mi bez riječi dala veliku Milka čokoladu kao da mi daje svemoćni lijek i utjehu za sve probleme u mom mladom životu. Sada, kad imam 25 godina i mnogo više problema nego tada, sama sebi svakodnevno dajem čokolade i kolače u ogromnim količinama, jer to je najranija, bazična vrsta ljubavi koju sam u životu upoznala i jedina podrška koju danas sebi mogu dati. Poslije mahnito vježbam i povraćam jer osjećam da sa napadajem prežderavanja baš i nisam postigla spokoj koji sam trebala i da me on opasno vodi u debljanje.

Zato mogu zaključiti: «Moja mama- moje kile .»

Poslije ovih priča možete pomisliti da su majke glavni krivci za nezadovoljstvo i  različite emocionalne poremećaje u životima svojih kćeri, ali istina je drugačija i glasi: NITKO NIJE KRIV!

Majke, kao i očevi, sve vrijeme rade najbolje što znaju i mogu da bi njihova djeca postala sretni i zadovoljni ljudi. Na žalost, prave u tome puno nenamjernih pogrešaka, jer najčešće ponavljaju iste onakve obrasce odgoja i pokazivanja emocija svojoj djeci kakve su i sami dobili od svojih roditelja, a ovi od svojih i tako generacijama unatrag isto ili slično. Ponavljaju se identični savjeti, kritike, zabrane, zapovjedi, identična kruta i hladna emocionalna atmosfera u kući, što naravno vodi do negativnog ishoda odrastanja djeteta  u takvim uvjetima. Još ako je dijete naslijedilo krhku i preemotivnu karakternu genetsku kombinaciju, ono neće vlastitim snagama uspjeti prevazići ovakva negativna određenja i ispoljit će neki emocionalni poremećaj ,najčešće u osjetljivom periodu puberteta ili adolescencije.

 2. Koja je vremenska granica do koje djevojke slušaju savjete svojih majki u vezi izgleda i mršavljenja?

 To je vrijeme do puberteta, jer je djevojčica do 12.-13. godine emotivno najjače vezana za dom i roditelje.

 3. Koji su ostali vanjski i unutarnji utjecaji na mlade djevojke koji oblikuju njihovo mišljenje o svom izgledu?

 U pubertetu počinje postupno otkrivanje vlastitog identiteta i određenja u odnosu na svoje vršnjake, a zatim na scenu stupaju norme grupe sa kojom se djevojka druži, kao i vrlo jak utjecaj medija kojima je mlada osoba svakodnevno i vrlo sugestibilno bombardirana (televizija, modni magazini, razni ženski časopisi, filmovi, glazba, Internet). Pri tome je mlada osoba emocionalno vrlo nestabilna i nezrela i idealan je medij za različite kako pozitivne tako i negativne vanjske utjecaje.

 4. Možete li komentirati činjenicu da sve mlađe djevojke, pa i djevojčice u pretpubertetskoj dobi misle da moraju smršaviti i održavati vitku liniju?

 To je zato što djevojčice i mlade djevojke žele izgledati , ponašati se i osjećati onako kako vide da izgledaju, ponašaju se i osjećaju slavne, popularne, vitke i divne djevojke- modeli na naslovnim stranicama i jer im se čini da je to pravi recept za sreću i uspjeh u životu. Djevojka te nestvarne likove duboko emotivno doživljava kao ideale i uzore  za vlastitu sretnu budućnost i spremna je na sve ne bi li im što brže postala slična. Iz takvog nezrelog razmišljanja vodi samo korak do razvoja različitih emocionalnih poremećaja, poremećaja prehrane, ovisnosti i opsesija.

5. Koliko negativna slika koju majka (i okolina) projiciraju djevojci o njenom vlastitom izgledu , kao i negativan odnos prema pretilim osobama, mogu utjecati na njeno nisko samopoštovanje?

Danas elektronski i novinski mediji djevojkama šalju svakodnevne nemilosrdne slikovne i verbalne usporednice i procijene o tome koliko su se uspješno ili neuspješno uspjele uklopiti u opće poželjnu sliku modnih, moralnih i «zdravih « trendova života. Ako se pri tome radi o djevojci koja je po svojoj emocionalnoj prirodi perfekcionist a uz to nestabilna i povodljiva, ona će uvijek imati nerealno visoke zahtjeve prema sebi i uvijek će procjeniti da je daleko od željenog ideala i uzora iz maminih kritika i medijskih diktata. Naravno da će se osjećati jadno i nedostojno, a takva osjećanja isključuju postojanje samopoštovanja i samopouzdanja.

6. Mogu li i ostali članovi obitelji imati sličan utjecaj?

Mogu,naročito otac. On za djevojčicu predstavlja prvu mušku osobu koja će joj pružiti bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje za cijeli život. Ako to ne dobije od oca još u najranijem djetinjstvu, ona nikad kasnije neće imati odgovarajuću otvorenost i sigurnost u muško-ženskim odnosima.

7. Koje savjete vi dajete osobama koje se žele izvući iz tog problema i koji bi savjet dali majkama koje žele podučiti svoje dijete pravilnom hranjenju i pravilnom odnosu prema svom tijelu?

Prvo i najvažnije je da djevojka shvati da je voljena od strane roditelja i da je ta ljubav bezuvjetna i bezgranična. Tada će moći oprostiti svojim roditeljima , a naročito majci, sve što joj je nanijelo bol. Tek tada će shvatiti da je u pitanju bilo neshvaćanje iz neznanja i nespretnosti a ne iz loše namjere ili nedostatka ljubavi za nju.

Tek kada svima oprosti, djevojka će moći prihvatiti sebe u potpunosti i polako, korak po korak početi izgrađivati svoje samopoštovanje i samopouzdanje. Nakon toga više nije teško osmisliti svoje realne životne ciljeve i početi ih ostvarivati.

Ovisno o stupnju i dužini trajanja određenog poremećaja u odrastanju i razvoju mlade osobe biti će neophodno liječenje i pomoć od strane odgovarajućeg tima liječnika.